SIBO, SIFO, IMO, crijevna flora i regulatorna biologija organizma
Nadutost nakon gotovo svakog obroka.
Plinovi.
Pritisak u trbuhu.
Konstipacija ili proljevi.
Osjećaj da hrana “stoji”.
Nelagoda koja ne prolazi ni nakon promjene prehrane.
Mnogi ljudi ove simptome godinama pripisuju “osjetljivom želucu”, stresu ili lošoj prehrani.
No ponekad problem nije samo u hrani.
Ponekad se radi o dubljem poremećaju ravnoteže crijevnog ekosustava.
U tom prostoru govorimo o disbiozama i mikrobiomskim neravnotežama — stanjima u kojima crijevna flora, motilitet, imunološka regulacija i živčani sustav više ne funkcioniraju usklađeno.
U suvremenoj homeopatskoj gastroenterologiji sve se više govori o Sifo, SIBO, IMO-u, poremećajima mikrobioma i crijevne barijere.
U homeopatskoj medicini ta tema otvara još jedno važno pitanje:
zašto je organizam izgubio sposobnost održavanja vlastite unutarnje ravnoteže?
Jer mikrobiom nije samo skup bakterija.
To je dio biologije čovjeka.
Mikrobiom – unutarnji ekosustav organizma
U crijevima žive trilijuni mikroorganizama.
Bakterije.
Arheje.
Gljivice.
Virusi.
Zajedno čine mikrobiom – složeni unutarnji ekosustav koji sudjeluje u mnogo više od same probave.
Mikrobiom pomaže u:
- razgradnji hrane
- apsorpciji nutrijenata
- proizvodnji određenih vitamina
- metabolizmu žučnih kiselina
- imunološkoj edukaciji
- zaštiti crijevne barijere
- regulaciji upale
- komunikaciji s mozgom
Drugim riječima:
mikrobiom nije pasivni sadržaj crijeva.
On je aktivni sudionik zdravlja.
Kada je ravnoteža stabilna, organizam lakše održava probavu, imunitet i metaboličku fleksibilnost.
No kada se ta ravnoteža naruši, nastaju mikrobiomske neravnoteže.
Mikrobiom i imunitet
Granica između tolerancije i hiperreaktivnosti
Velik dio imunološke aktivnosti povezan je upravo s crijevima.
Mikrobiom sudjeluje u edukaciji imunološkog sustava.
On pomaže organizmu naučiti:
- što tolerirati
- što prepoznati
- što odbiti
- kako regulirati upalu
Kada ta komunikacija postane poremećena, mogu se razviti:
- alergije
- intolerancije
- autoimuna aktivacija
- kronična upala
- pojačana osjetljivost organizma
Zato mikrobiom i imunitet ne možemo promatrati odvojeno.
Oni djeluju kao partneri.
Mikrobiom i imunitet & Homeopatski pogled
Mikrobiom nije izoliran
Ovo je mjesto gdje homeopatska medicina unosi posebno važnu perspektivu.
Homeopatski pogled ne svodi problem na:
“Koja bakterija postoji?”
Nego pita:
zašto je organizam izgubio sposobnost održavanja ravnoteže?
Jer mikrobiom nije izolirani laboratorijski nalaz.
On odražava:
- regulatornu dinamiku
- imunološku aktivnost
- autonomni živčani sustav
- hormonalni status
- stresnu biologiju
- vitalnost organizma
Kod nekih osoba nakon antibiotika ne nastane ništa.
Kod drugih se razvije dugotrajna disbioza.
Razlika nije samo u mikrobu.
Razlika je u terenu.
NEHR pogled na mikrobiomske neravnoteže
Kroz NEHR Method disbioze i SIBO promatramo kroz više regulatornih osi.
neurološka os
- vagus
- stres
- autonomni živčani sustav
endokrina os
- štitnjača
- kortizol
- hormonske oscilacije
mikrobiomska os
- fermentacija
- flora
- barijerna funkcija
- motilitet
imunološka os
- upala
- tolerancija
- autoimunost
emocionalna os
- kronična napetost
- prilagodba
- hiperodgovornost
- dugotrajni stres
Tada SIBO ili disbioza prestaju biti samo “problem bakterija”.
Postaju dio šire regulatorne priče.
Što su disbioze?
Disbioza označava narušenu ravnotežu crijevne flore.
To ne znači nužno samo “loše bakterije”.
Problem često nije u jednoj bakteriji, nego u promijenjenoj ekologiji crijeva.
Može doći do:
- smanjenja korisnih bakterija
- prekomjernog rasta određenih vrsta
- promjene metaboličke aktivnosti flore
- kronične fermentacije
- poremećaja crijevne barijere
- imunološke aktivacije
Posljedice mogu biti vrlo raznolike:
- nadutost
- plinovi
- proljev
- konstipacija
- intolerancije
- kronični umor
- kožne tegobe
- lošija apsorpcija
- imunološka osjetljivost
Disbioza tada više nije samo probavni problem.
Disbioze i mijazmatski pogled u homeopatskoj medicini
U klasičnoj homeopatskoj medicini disbioze često promatramo i kroz mijazmatsku dinamiku.
Psorična komponenta
Može se povezivati s:
- osjetljivošću
- funkcionalnom nestabilnošću
- promjenjivim simptomima
- reaktivnim crijevom
Sykotična komponenta
Često je povezana s:
- retencijom
- nadutošću
- sporijom eliminacijom
- kongestijom
- kroničnim zadržavanjem
Ova dinamika često se vidi kod methan dominance i konstipacijskih obrazaca.
Tuberkularna dinamika
Može pokazivati:
- nestabilnost
- oscilacije
- promjene flore
- sklonost iscrpljenju
- izmjenu proljeva i konstipacije
Mijazmatski pogled nije etiketa.
On pokušava razumjeti dublju biologiju kroničnog obrasca.
Postaje regulatorni problem.

SIBO
Bakterijsko prerastanje tankog crijeva
Jedna od najpoznatijih mikrobiomskih neravnoteža danas je SIBO – Small Intestinal Bacterial Overgrowth.
Kod SIBO-a dolazi do prekomjernog razmnožavanja bakterija u tankom crijevu.
Tanko crijevo normalno sadrži znatno manji broj bakterija od debelog crijeva.
Kada se ta ravnoteža poremeti, bakterije dolaze u prerani kontakt s hranom.
I tada počinje ono što mnogi pacijenti vrlo dobro poznaju:
fermentacija hrane.
Hrana se zadržava i fermentira prije nego što bi trebala.
Nastaju:
- plinovi
- nadutost
- pritisak
- grčevi
- nelagoda nakon jela
- osjećaj rastezanja abdomena
- promjene stolice
Mnogi opisuju:
“Čim pojedem – napuhnem se.”
I upravo je to često klinički trag.
Kod SIBO (Small Intestinal Bacterial Overgrowth) ne postoji jedna “SIBO bakterija”. Radi se o prerastanju bakterija koje normalno uglavnom pripadaju debelom crijevu, ali se zbog poremećene motilitete, sporog prolaza ili regulatorne neravnoteže prekomjerno nasele u tankom crijevu.
Najčešće bakterije povezane sa SIBO uključuju:
Gram-negativne bakterije
- Escherichia coli (E. coli)
– jedna od najčešće identificiranih bakterija
– može sudjelovati u fermentaciji, plinovima i upalnoj iritaciji sluznice - Klebsiella pneumoniae
– često povezana s izraženom nadutošću i fermentacijom
– može sudjelovati u imunološkoj aktivaciji i kroničnim disbiozama - Enterobacter spp.
– fermentativne bakterije
– povezane s plinovima i abdominalnim pritiskom - Citrobacter spp.
– rjeđe dominantne, ali moguće kod kroničnih disbioza - Proteus spp.
– mogu sudjelovati u fermentacijskim i upalnim procesima
Gram-pozitivne bakterije
- Streptococcus spp.
– vrlo često prisutne kod SIBO-a
– mogu biti povezane s ranim fermentacijama, refluksom i nadutošću odmah nakon jela - Enterococcus spp.
– mogu sudjelovati u kroničnoj mikrobiomskoj nestabilnosti
– ponekad povezani s postantibiotskim disbiozama - Staphylococcus spp.
– rjeđe dominantni, ali mogu biti dio prerastanja kod narušene flore - Lactobacillus spp.
– ovo je zanimljivo i važno:
– i “dobre” bakterije mogu postati problem ako prerastu na pogrešnom mjestu
– pretjerani rast određenih laktobacila može sudjelovati u plinovima, D-laktat simptomima i nadutosti
Anaerobne bakterije
Kod težih ili dugotrajnijih SIBO slika mogu se naći i anaerobi koji normalno dominantnije pripadaju debelom crijevu:
- Bacteroides spp.
- Clostridium spp.
- Prevotella spp.
Ove bakterije mogu sudjelovati u:
- fermentaciji
- proizvodnji plinova
- sluzničkoj iritaciji
- metaboličkim promjenama mikrobioma
Vodik, metan i plinovi – zašto je to važno?
Kod SIBO-a često nije važna samo bakterija, nego i koje plinove proizvodi.
Hydrogen dominant SIBO (vodik)
češće povezujemo s:
- proljevom
- fermentacijom
- bržom peristaltikom
- izraženim plinovima
Najčešće bakterije uključuju:
- E. coli
- Klebsiella
- Enterobacter
- Streptococcus
Kod methane dominance (IMO) situacija je drugačija.
Metan zapravo ne proizvode klasične bakterije nego arheje, najčešće:
- Methanobrevibacter smithii
- rjeđe Methanosphaera stadtmanae
Metan se često povezuje sa:
osjećajem “stajanja” probave
konstipacijom
sporom peristaltikom
zadržavanjem
ARHEJE (ARCHAEA)
Tihi proizvođači metana u crijevima
Kada govorimo o SIBO-u i IMO-u, važno je razumjeti da nisu svi mikroorganizmi u crijevu bakterije.
Postoji posebna skupina mikroorganizama koja se naziva arheje (Archaea).
Arheje su:
- jednostanični mikroorganizmi
- slični bakterijama po veličini
- ali biološki i genetski predstavljaju zasebnu skupinu života
- imaju drugačiju staničnu strukturu i metabolizam
- ne ponašaju se identično bakterijama
Drugim riječima:
arheje nisu bakterije — one su poseban mikrobni svijet.
Zašto arheje STVARAJU PROBAVNE TEGOBE?
Kod probavnih tegoba arheje postaju posebno važne jer neke od njih proizvode metan.
Najvažnija među njima je:
Methanobrevibacter smithii
To je najčešća arheja povezana s:
- IMO (Intestinal Methanogen Overgrowth)
- methane dominance slikom
- kroničnom konstipacijom
- sporom peristaltikom
- nadutošću
- osjećajem zadržavanja hrane i stolice
Rjeđe se može naći i:
Methanosphaera stadtmanae
koja također sudjeluje u metanskoj fermentaciji.
Kako arheje stvaraju metan?
Ovo je zanimljiv dio biologije.
Kod fermentacije određene bakterije proizvode:
- vodik (H₂)
Arheje zatim koriste taj vodik i pretvaraju ga u:
- metan (CH₄)
Drugim riječima:
bakterije i arheje mogu surađivati.
Bakterije proizvode vodik.
Arheje ga koriste i stvaraju metan.
I tu nastaje važna klinička razlika.
Metan i spora crijeva
Zašto IMO često znači konstipaciju
Metan ne djeluje samo kao plin.
On može utjecati na motilitet crijeva.
Povišene razine metana često se povezuju sa:
- sporijom peristaltikom
- konstipacijom
- tvrdim stolicama
- osjećajem nepotpunog pražnjenja
- kroničnom nadutošću
- usporenim prolazom hrane
Mnogi pacijenti opisuju:
“Kao da mi se probava usporila i stala.”
I upravo zato methane dominance često izgleda drugačije od hydrogen dominant SIBO-a.
SIBO vs IMO
Bakterije i arheje nisu isto
Važno je razlikovati:
Hydrogen dominant SIBO
češće uključuje:
- bakterijsko prerastanje
- vodik
- fermentaciju
- proljev
- ubrzanu motilitetu
- izražene plinove
IMO / Methane dominance
češće uključuje:
- arheje
- metan
- konstipaciju
- sporiju peristaltiku
- zadržavanje
- kroničnu nadutost
Zato danas HOMEOPATSKA MEDICINA – IMO promatraju kao zaseban entitet, a ne samo podvrstu SIBO-a.
Homeopatski i regulatorni pogled
Iz homeopatske perspektive arheje same po sebi nisu “neprijatelj”.
Pitanje nije samo:
“Postoji li metan?”
nego:
“Zašto je crijevni teren postao pogodan za dominaciju metanske fermentacije?”
Tu ponovno dolazimo do:
- motiliteta
- autonomnog živčanog sustava
- vagusa
- štitnjače
- kroničnog stresa
- regulatorne biologije organizma
Jer metan nije samo plin.
Često je i znak da su crijeva izgubila svoj prirodni ritam.
Fermentacija hrane
Kada bakterije prerano “sjednu za stol”
Fermentacija sama po sebi nije neprijatelj.
Normalna fermentacija u debelom crijevu dio je zdrave biologije.
Problem nastaje kada fermentacija započne prerano.
Kod SIBO-a bakterije dolaze u kontakt s hranom odmah nakon unosa.
Posebno problematičnI mogu biti:
- šećeri
- fermentabilni ugljikohidrati
- određeni FODMAP spojevi
- teško probavljiva hrana
Tada nastaju:
- vodik
- plinovi
- rastezanje crijeva
- nadutost
- pritisak
- visceralna osjetljivost
A kod osoba s već postojećom crijevnom preosjetljivošću, simptomi mogu biti izrazito neugodni.
SIBO i Hashimoto
Veza koja nije slučajna
Povezanost između SIBO-a i Hashimotove bolesti danas privlači sve više pažnje.
Razlog nije mističan.
On je biološki.
Kod hipotireoze i Hashimota često dolazi do:
- sporijeg metabolizma
- slabije motilitete
- usporenog prolaza hrane
- konstipacije
- smanjene peristaltike
Hrana se tada kreće sporije.
A sporiji promet stvara povoljne uvjete za bakterijsko prerastanje.
Drugim riječima:
kada se hrana zadržava dulje nego što bi trebala, bakterije dobivaju više vremena za fermentaciju.
Zato mnoge osobe sa BOLESTIMA štitnjačE imaju:
- nadutost
- plinove
- refluks
- SIBO
- osjećaj da “probava više nije ista”
Mijazmatski pogled na SIBO
U klasičnoj homeopatskoj medicini SIBO se ne promatra samo kao bakterijsko prerastanje, nego i kao izraz dublje regulatorne i mijazmatske dinamike organizma.
Psorična komponenta često se povezuje s:
- funkcionalnom nestabilnošću
- pojačanom osjetljivošću crijeva
- nadutošću
- promjenjivim simptomima
- stresnom pogoršivošću
- visceralnom preosjetljivošću
Ovdje organizam reagira brzo i osjetljivo.
Sykotična komponenta kod SIBO-a vrlo je česta i povezuje se s:
- fermentacijom
- zadržavanjem hrane
- nadutošću
- plinovima
- sporijom eliminacijom
- kongestijom
- kroničnim disbalansom flore
- usporenim motilitetom
Ovaj obrazac osobito vidimo kod SIBO-a povezanog s konstipacijom, sporom peristaltikom i methan dominance slikom.
Kod dugotrajnijih i iscrpljujućih slučajeva može se razmatrati i tuberkularna dinamika, koja pokazuje:
- nestabilnost mikrobioma
- oscilacije simptoma
- izmjene proljeva i konstipacije
- povećanu reaktivnost
- kronični umor
- nutritivnu iscrpljenost
Mijazmatski pogled ne opisuje bakteriju samu po sebi, nego pokušava razumjeti biologiju i kronični regulatorni obrazac u kojem je SIBO nastao.
SIFO
Gljivično prerastanje tankog crijeva
Dok se kod SIBO-a radi o bakterijskom prerastanju, kod SIFO-a (Small Intestinal Fungal Overgrowth) govorimo o prekomjernom rastu gljivica u tankom crijevu, najčešće roda Candida.
Važno je odmah razjasniti jednu čestu zabludu.
Nije svaka kandida bolest.
Gljivice prirodno mogu biti dio mikrobioma. Problem nastaje kada se izgubi ravnoteža i kada gljivična populacija počne dominirati nad ostatkom mikrobiološkog ekosustava.
Tada više ne govorimo samo o prisutnosti gljivica — nego o mikrobiomskoj neravnoteži.
Kod SIFO (Small Intestinal Fungal Overgrowth) najčešće se radi o gljivičnom prerastanju u tankom crijevu, a dominantni organizmi najčešće pripadaju rodu Candida, iako nisu jedini.
Najčešće gljive povezane sa SIFO uključuju:
- Candida albicans
– najčešće identificirana vrsta
– prirodno može biti dio mikrobioma, ali kod prerastanja može sudjelovati u fermentaciji, nadutosti i sluzničkoj iritaciji - Candida glabrata
– često otpornija i klinički tvrdokornija
– može biti prisutna nakon antibiotika ili kod imunosne disregulacije - Candida tropicalis
– povezuje se s izraženijom fermentacijom i crijevnom upalom
– češća kod kroničnih disbioza i metaboličkih poremećaja - Candida krusei
– rjeđa, ali klinički važna zbog moguće otpornosti i dugotrajnijih obrazaca prerastanja - Candida parapsilosis
– povremeno prisutna u gastrointestinalnim mikrobiomskim neravnotežama
– osobito kod oslabljenog regulatornog ili imunološkog odgovora
Osim kandide, rjeđe se mogu susresti i druge gljivice:
- Saccharomyces spp.
– uključujući Saccharomyces cerevisiae
– inače poznat kao “pekarski kvasac”
– u određenim okolnostima može sudjelovati u fermentacijskim simptomima i mikrobiomskoj nestabilnosti - Geotrichum spp.
– rjeđe prisutan, ali ponekad opisan kod kroničnih gljivičnih disbioza - Rhodotorula spp.
– neuobičajena, ali moguća u težim ili imunološki kompromitiranim mikrobiomskim stanjima
Važno je razumjeti jednu stvar:
SIFO ne znači automatski “kandidu svugdje”.
Klinički problem nije samo prisutnost gljivice, nego:
- količina
- dominacija nad ostatkom flore
- fermentacijska aktivnost
- stanje sluznice
- motilitet
- imunološka regulacija
- unutarnji teren organizma
Zato u homeopatskom i regulatornom pogledu pitanje nije samo:
“Koja gljiva postoji?”
nego:
“Zašto je mikrobiomski ekosustav postao pogodan za njezino prerastanje?”
SIFO i fermentacijska biologija
Kada gljivice preuzmu dio probavne dinamike
Kod SIFO-a simptomi mogu nalikovati SIBO-u, zbog čega se ova stanja ponekad preklapaju ili zamjenjuju.
Najčešće se pojavljuju:
- nadutost
- plinovi
- osjećaj napuhnutosti nakon jela
- pritisak u trbuhu
- nelagoda
- grčevi
- promjene stolice
- osjećaj fermentacije
- osjetljivost na šećer i ugljikohidrate
- kronični umor
- brain fog
Mnogi pacijenti opisuju:
“Kao da se sve što pojedem pretvori u fermentaciju.”
I upravo to može biti dio kliničke slike.
Kod gljivične dominacije fermentacijski procesi mogu biti izraženiji, osobito nakon:
- šećera
- rafiniranih ugljikohidrata
- alkohola
- prehrane siromašne vlaknima
- dugotrajnog stresa
Kako nastaje SIFO?
SIFO se rijetko pojavljuje bez predispozicije.
Najčešći predisponirajući čimbenici uključuju:
- antibiotike
- kortikosteroide
- kronični stres
- usporenu motilitetu
- imunosnu disregulaciju
- prehranu bogatu šećerima
- PPI terapiju i smanjenu želučanu kiselinu
- hormonske promjene
- kronične probavne poremećaje
Zanimljivo je da se SIFO može pojaviti i nakon SIBO-a ili zajedno sa SIBO-om.
Drugim riječima:
kada se unutarnja ekologija destabilizira, rijetko destabilizira samo jedan segment.
SIFO i imunitet
Ravnoteža, a ne rat
Gljivice same po sebi nisu neprijatelj.
Problem nije postojanje mikroorganizama.
Problem je gubitak ravnoteže.
Imunološki sustav i mikrobiom svakodnevno surađuju kako bi održali finu granicu između:
- tolerancije
- kontrole
- obrane
- prekomjerne reaktivnosti
Kada ta regulacija oslabi, može doći do:
- gljivične dominacije
- kronične upalne aktivacije
- pojačane osjetljivosti sluznice
- promijenjene crijevne barijere
- nutritivnih posljedica
Mijazmatski pogled na SIFO
U klasičnoj homeopatskoj medicini SIFO često pokazuje snažnu sykotičnu dinamiku.
Može biti povezan s:
- retencijom
- kroničnom kongestijom
- zadržavanjem
- sporijom eliminacijom
- vlagom i fermentacijom u regulatornom smislu
Kod dugotrajnih i iscrpljujućih obrazaca ponekad promatramo i:
tuberkularnu komponentu
- nestabilnost flore
- iscrpljenost
- oscilacije
- preosjetljivost sluznice
- izmjene simptoma
On funkcionira kao jedinstveni ekosustav.
Homeopatski pogled na SIFO I SIBO
Mikrobiom nije samo bakterijski svijet
Homeopatska medicina SIFO ne promatra kao izolirani “problem kandide” ili kod SIBO kao izolirani problem bakterijskog prerastanja.
Pitanje nije samo:
“Koja gljivica postoji?” “Koje bakterije su prerasle?“
Pitanje je:
“Zašto je organizam izgubio sposobnost održavanja mikrobiološke ravnoteže?”
Jer gljivično i BAKTERIJSKO prerastanje često govori o:
- regulatornoj nestabilnosti
- imunološkoj osjetljivosti
- stresnoj biologiji
- autonomnoj disregulaciji
- hormonalnoj povezanosti
- promijenjenom unutarnjem terenu
Mikrobiom nije podijeljen na bakterije protiv gljivica.
NEHR pogled na SIFO I SIBO
Kroz NEHR Method SIFO I SIBO promatramo kroz:
mikrobiomsku os
- gljivična dominacija & bakterijska dominacija
- fermentacija
- barijerna funkcija
neurološku os
- stres
- vagus
- motilitet
imunološku os
- tolerancija
- upalna aktivacija
- sluznička osjetljivost
endokrinu os
- kortizol
- hormoni
- metabolizam
SIFO tada prestaje biti samo “kandida”. SIBO tada prestaje biti samo problem prerastanja bakterija.
Postaju dio složenije regulatorne priče organizma.

IMO – Methane Dominance
Kada metan usporava crijeva
Posljednjih godina sve se češće govori o IMO-u (Intestinal Methanogen Overgrowth).
Iako se često spominje uz SIBO, riječ je o nešto drugačijem mehanizmu.
Kod IMO-a dominiraju metanogeni organizmi koji proizvode metan.
Metan djeluje drugačije od vodika.
Njegova prisutnost često se povezuje sa:
- sporijom peristaltikom
- konstipacijom
- tvrdim stolicama
- osjećajem zadržavanja
- kroničnom nadutošću
- usporenom eliminacijom
Mnogi pacijenti s methan dominance slikom imaju dojam:
“Hrana mi jednostavno stoji.”
I često nisu daleko od istine.
Spora peristaltika
Kada crijeva izgube ritam
Peristaltika je koordinirano kretanje crijeva.
To je biološki val koji hranu vodi kroz probavni sustav.
Kada taj ritam oslabi, mogu nastati:
- konstipacija
- fermentacija
- nadutost
- refluks
- SIBO
- IMO
- osjećaj nepotpunog pražnjenja
Motilitet nije samo mehaničko pitanje.
Na njega utječu:
- autonomni živčani sustav
- vagus
- hormoni
- štitnjača
- stres
- upala
- mikrobiom
Crijeva bez ritma lako gube regulatornu stabilnost.
Antibiotici, prehrana i disbioza
Antibiotici mogu spasiti život.
I to treba jasno reći.
No nakon antibiotske terapije kod nekih osoba može doći do značajnih promjena mikrobioma.
Osobito ako postoje dodatni predisponirajući čimbenici.
Disbiozu mogu potaknuti:
- antibiotici
- kronični stres
- prehrana bogata šećerom
- siromašan unos vlakana
- česte infekcije
- hormonske promjene
- kronična upala
- lijekovi koji mijenjaju želučanu kiselinu
- usporena probava
Ne reagiraju svi jednako.
I upravo je to važno razumjeti.
I NA KRAJU…
Disbioze i mikrobiomske neravnoteže nisu samo poremećaji flore.
One često predstavljaju signal da je organizam izgubio dio svoje regulatorne stabilnosti.
Zato homeopatska medicina ne pita samo:
“Što raste u crijevu?”
Ona pita:
“Zašto je unutarnji ekosustav izgubio ravnotežu?”
Jer mikrobiom nije odvojen od čovjeka.
On je dio njegove biologije, imuniteta i načina na koji organizam svakodnevno pokušava održati mir unutar vlastitog sustava.








