Kada simptom prestane biti samo riječ u medicinskom kartonu, počinje priča o čovjeku.
Postoji trenutak u medicini koji me oduvijek posebno zanima.
To nije trenutak kada laboratorijski nalaz dobije svoju vrijednost, kada radiolog opiše promjenu ili kada dijagnoza konačno dobije svoje ime. Sve je to važno. Često presudno.
Zanima me ono što dolazi nakon toga.
Čovjek.
Čovjek koji nosi tu dijagnozu.
Jer dvije osobe mogu imati istu bolest, a ipak živjeti potpuno različito. Mogu imati slične laboratorijske vrijednosti, a različitu razinu energije.
Istu dijagnozu migrene, a potpuno različite okidače, modalitete i popratne simptome.
Isti naziv kožne bolesti, a različitu povijest njezina nastanka.
Isti poremećaj štitnjače, a posve različitu konstelaciju sna, termoregulacije, probave, apetita, menstrualnog ciklusa, emociju, raspoloženja i reakcije na stres.
Dijagnoza je važna.
Ali dijagnoza nije biografija.
I upravo ondje počinje Tijelo, bez fusnote.
Tijelo nije dodatak priči
Fusnota je bilješka na dnu stranice. Dodatno objašnjenje nečega što se nalazi u glavnom tekstu.
U medicini se ponekad dogodi nešto neobično: bolest zauzme glavni tekst, a čovjek završi u fusnoti.
Razgovaramo o štitnjači, želucu, koži, jajnicima, krvnom tlaku, kortizolu, glukozi, imunološkom sustavu.
Sve su to legitimni predmeti medicinskog interesa.
Ali organizam ne postoji kao zbir međusobno nepovezanih poglavlja.
Živčani sustav komunicira s endokrinim sustavom. Endokrini sustav utječe na metabolizam, reproduktivnu fiziologiju, termoregulaciju i raspoloženje. Imunosni sustav djeluje unutar istoga organizma u kojem djeluju autonomni živčani sustav, crijevno-moždane komunikacijske osi, cirkadijani ritmovi i složeni mehanizmi odgovora na stres.
Čovjek ne dolazi u ordinaciju u dijelovima.
Dolazi cijeli.
I njegova bolest također ima vremensku dimenziju.
Kada je počela?
Što joj je prethodilo?
Što se dogodilo mjesecima ili godinama prije prvih simptoma?
Što se pojavilo prvo, a što poslije?
Što simptome pogoršava?
Što ih ublažava?
Jesu li se nakon jednog poremećaja pojavili drugi?
Kako čovjek spava?
Kako podnosi toplinu i hladnoću?
Kakav mu je apetit?
Žeđ?
Probava?
Energija?
Kako reagira na fizičko opterećenje, emocionalni stres, gubitak sna ili promjenu životnog ritma?
Odjednom pred nama više nije samo naziv bolesti.
Pred nama je obrazac.
Upravo tu homeopatska medicina postavlja drugačije pitanje
Klasična homeopatska medicina povijesno je izgrađena oko izrazito individualiziranog pristupa pacijentu.
Homeopatskom liječniku nije dovoljno znati samo koju bolest pacijent ima.
Potrebno je razumjeti kako upravo taj pacijent boluje.
To je bitna razlika.
Homeopatska anamneza zato može biti opsežna. Ona traži karakteristike simptoma, njihove modalitete, vremenski slijed, lokalne simptome, fizičke i mentalne generale, termalnu reakciju, žeđ, san, apetit, karakteristične želje i averzije, reakciju na okolišne čimbenike te moguće etiološke okolnosti.
Ne zato što je svaki detalj jednako važan.
Nego zato što se među velikim brojem podataka traži ono što je za pojedinca karakteristično.
Homeopatska medicina zato nije medicina automatske jednadžbe:
glavobolja = lijek A,
nesanica = lijek B,
anksioznost = lijek C.
To bi poništilo upravo ono što homeopatsku medicinu čini individualiziranim terapijskim sustavom.
Pitanje nije samo:
Što liječimo?
Pitanje je:
Koga liječimo i kakav je individualni obrazac njegove bolesti?
To ne ukida dijagnozu.
Naprotiv.
Odgovorna homeopatska praksa mora znati kada simptom zahtijeva laboratorijsku obradu, slikovnu dijagnostiku, specijalističku procjenu ili konvencionalno liječenje. Individualizirani pristup ne smije postati izgovor za ignoriranje patologije.
Homeopatska medicna ne dokazuje svoju ozbiljnost tako da se konvencionalna medicina odbaci.
Postaje ozbiljnija kada zna što medicina već zna — i što još mora pitati o čovjeku koji sjedi pred nama.
Simptom nije neprijatelj, ali nije ni mistična poruka
Ovdje želim povući vrlo važnu granicu.
Danas se često može čuti da je svaki simptom „poruka tijela“, da svaka bolest ima emocionalni uzrok ili da organizam preko bolesti pokušava nešto reći.
Takve tvrdnje imaju svoju istinu.
Ali medicina također ima.
Infekcija je infekcija. Maligna bolest zahtijeva onkološku procjenu. Autoimuna bolest uključuje kompleksne imunološke mehanizme. Endokrini poremećaj može imati genetske, autoimune, strukturne, metaboličke, okolišne i druge čimbenike.
Čovjekovu biologiju ne smijemo pretvoriti u poeziju onda kada mu treba medicina.
Ali simptom jest informacija, snažna informacija.
Temperatura, lokalizacija boli, promjena apetita, tahikardija, osip, nesanica, proljev, menstrualna nepravilnost ili iznenadni umor govore nam da se nešto u fiziologiji organizma promijenilo.
Naš je zadatak otkriti što.
Ponekad će odgovor biti relativno jednostavan.
Ponekad neće.
I upravo u tom „neće“ homeopatska medicina postaje posebno zanimljiva.
Čovjek nije laboratorijska vrijednost — ali laboratorijska vrijednost je važna
Postoji još jedna zamka koju želim izbjeći u ovoj kolumni.
Ako kažemo da je čovjek više od dijagnoze, to ne znači da je dijagnoza nevažna.
Ako kažemo da želimo razumjeti njegovu cjelinu, to ne znači da laboratorijska medicina nije potrebna.
Ako govorimo o emocionalnom i neuroendokrinom kontekstu bolesti, to ne znači da je bolest „samo u glavi“.
I ako primjenjujemo homeopatsku medicinu, to ne znači da moramo biti protiv svega što pripada suvremenoj biomedicini.
Takve podjele smatram nepotrebnima.
Krvna slika može pokazati anemiju.
TSH, fT4 i odgovarajuća protutijela mogu biti važni u obradi funkcije štitnjače.
HbA1c može pokazati dugoročnu glikemijsku izloženost.
Histopatologija može odrediti prirodu tkivne promjene.
MR može pokazati ono što nikakav razgovor s pacijentom ne može pokazati.
Ali nijedan od tih nalaza sam po sebi neće opisati cjelokupno iskustvo bolesti jednog čovjeka.
Tu se objektivna medicina i individualna klinička anamneza ne moraju sukobljavati.
One odgovaraju na različita pitanja.
Zašto dvoje ljudi s istom dijagnozom nisu isti pacijenti?
To je možda najjednostavniji način da razumijemo homeopatsku individualizaciju.
Zamislimo dvije osobe s migrenom.
Obje imaju istu dijagnozu.
Kod jedne bol počinje ujutro, pulsirajuća je, praćena mučninom, pogoršava se svjetlom i kretanjem, a osoba želi ležati u hladnoj, zamračenoj prostoriji.
Kod druge napad dolazi nakon emocionalnog napora, bol ima drukčiju lokalizaciju, drukčije modalitete i potpuno drukčije popratne simptome.
Neurologija ih s razlogom može svrstati unutar iste dijagnostičke kategorije.
Homeopatska analiza, međutim, pita:
Po čemu se ta dva slučaja razlikuju?
To nije odbacivanje dijagnoze.
To je druga razina kliničkog pitanja.
I upravo je individualizacija jedan od središnjih pojmova homeopatske medicine.
Individualizacija je jedno od temeljnih načela klasične homeopatske medicine. Ona ne umanjuje važnost dijagnoze; ona ide korak dalje i pita kako se ista bolest izražava upravo u ovom čovjeku.
Zato homeopatska medicina ne promatra samo naziv bolesti, nego individualni obrazac simptoma, modalitete, generale, etiologiju i vremenski razvoj slučaja.
Dijagnoza nam govori mnogo o bolesti. Individualizacija nam pomaže razumjeti čovjeka koji s tom bolešću živi. Jedno ne poništava drugo.
A sad se pitate gdje su u toj priči emocije?
U tijelu.
Ali ne na način na koji se to ponekad pojednostavljeno prikazuje.
Emocionalni stres nije nekakva apstraktna magla koja lebdi iznad biologije.
Percepcija prijetnje, kronično opterećenje i psihološki stres povezani su s fiziološkim sustavima odgovora na stres, uključujući autonomni živčani sustav i hipotalamo-hipofizno-adrenalnu os.
San, cirkadijani ritam, katekolamini, kortizol, imunološka signalizacija, metabolizam i ponašanje međusobno su povezani složenim regulatornim mrežama.
Zato nije neozbiljno pitati čovjeka što mu se događalo prije nego što se razbolio.
Neozbiljno bi bilo unaprijed odlučiti da smo pronašli uzrok samo zato što smo pronašli emocionalni događaj.
Postoji velika razlika između povezanosti, okidača, vulnerabilnosti i uzročnosti.
Ovo homeopatska medicina jako dobro razumije.
Zato — tijelo bez fusnote
Ova kolumna neće biti mjesto na kojem ćemo svaku bolest pokušavati objasniti jednom teorijom.
Nećemo svaku emociju pretvarati u dijagnozu.
Nećemo svaki simptom proglašavati posljedicom stresa.
Nećemo ni homeopatsku medicinu svoditi na popis lijekova: „za ovo uzmi ovo“.
Radit ćemo nešto zahtjevnije.
Promatrat ćemo čovjeka.
Njegovu biologiju.
Njegovu bolest.
Njegove simptome.
Njegovu individualnu reakciju.
Njegovu životnu i medicinsku kronologiju.
Govorit ćemo o homeopatskoj medicini, ali i o fiziologiji, endokrinologiji, neurobiologiji, imunologiji, psihosomatici, stresu, ženskom zdravlju, dječjem zdravlju, kroničnim bolestima i svemu onome što nam može pomoći da bolest razumijemo preciznije.
Ponekad ćemo se vratiti i starim homeopatskim tekstovima.
Ponekad ćemo se suočiti s onim što danas znamo.
A ponekad ćemo morati postaviti novo pitanje.
Jer tradicija koju ne smijemo propitivati postaje dogma.
A medicina bez tradicije lako zaboravi koliko je dugo čovjek pokušavao razumjeti bolest prije nas.
Između ta dva svijeta postoji prostor za ozbiljan razgovor.
Tu želim smjestiti ovu kolumnu.
Ne protiv “ovog” ili “onog”
Nego uz čovjeka.
Jer možda najveća pogreška koju možemo napraviti nije da ne znamo odgovor.
Možda je najveća pogreška prestati postavljati pitanja čim smo pronašli dijagnozu.
Dijagnoza može biti naslov poglavlja.
Simptom može biti prva rečenica.
Ali čovjek je još uvijek cijela knjiga.
I zato njegovo tijelo nikada ne bi smjelo završiti na dnu stranice.
Bez fusnote.
Larisa Mikulaj
Liječnik Homeopatske medicine
NEHR Metoda je autorski regulatorni model Larise Mikulaj – liječnice homeopatske medicine nastao kroz dugogodišnji rad s kompleksnim i kroničnim stanjima u homeopatskoj medicini te je usmjerena na dublje razumijevanje međusobne povezanosti neuroregulacije, hormonalne dinamike i emocionalno-regulatornih procesa.
Ovaj model otvara prostor suvremenijem razumijevanju homeopatske medicine — ne kroz fragmentirano promatranje simptoma, nego kroz sustavni pristup regulatornoj ravnoteži organizma.
REZERVIRAJTE SVOJ TERMIN
Vjerojatno ste već napravili mnoštvo pregleda, ali još uvijek niste zadovoljni sa rješenjem vaših problema. Ovdje ćete dobiti individualni, holistički pristup kroz homeopatsku terapiju i niz savjeta za brže rješavanje vaših tegoba ili tegoba vašeg djeteta.
Sve informacije o bolestima i tretmanima te suplementaciji na ovom web mjestu samo su u informativne svrhe i nisu namijenjene kao dijagnoza, liječenje ili zamjena za profesionalni medicinski savjet.
Sve informacije o homeopatskom liječenju možete dobiti na prvom besplatnom 15 – minutnom savjetovanju sa Larisom Mikulaj – liječnikom homeopatske medicine & Certificiranim terapeutom i edukatorom za tugu & gubitke
